Kangali su hrabri, brzi, okretni i izuzetno odani svojoj ulozi. Iako imaju zastrašujući izgled i snažnu zaštitničku prirodu, oni su nežni divovi koji bezuslovno vole svoje vlasnike. Uprkos tome što su odlični psi čuvari, oni imaju smiren karakter. U Turskoj su veoma cenjeni i smatraju se nacionalnim psom, a čak su prikazani na turskoj poštanskoj marki.
Poljoprivrednici iz okruga Kangal u provinciji Sivas u Turskoj suočavali su se sa napadima predatora poput vukova i medveda, koji su stalno napadali njihova stada. Tada su im bili potrebni psi koji bi mogli da se odupru tim grabljivicima i zaštite stoku i imanje. Tako je nastala pasmina kangal, čije ime potiče od grada Kangal.
Do 1980-ih godina, kangali su bili prisutni samo u regionu Sivas, ali danas su rasprostranjeni širom sveta, iako uglavnom u Turskoj. Priča o njihovoj sposobnosti da zaštite stado brzo se proširila, pa su počeli da ih uzgajaju i drugi seljaci. Zanimljivo je da muslimani nisu smeli držati pse u kući, pa su kangali često boravili na otvorenom, što im je pomoglo da razviju svoju snagu i zaštitničke osobine.
Zaštitnička snaga kangala je impresivna, samo dva ili tri psa mogu da čuvaju između 150 i 250 ovaca. Iako mogu da postoje izuzeci, turski kangali nisu agresivni prema ljudima ako nisu izazvani. Posebno su zaštitnički nastrojeni prema ženama i deci. U slučaju napada na osobu, kangal će je srušiti na tlo i staviti svoje prednje noge na nju. Zbog svog hrabrog karaktera, često su odgajani u parovima, čime se povećava njihova sposobnost da međusobno pomažu u borbi i čuvaju jedan drugog.
Jedna od zanimljivosti o ovoj pasmini je da kangali imaju najjaču silu ugriza na svetu.
Iako su mirne naravi, kangali su u Danskoj potpuno zabranjeni (uvoz, uzgoj i prodaja). U Ukrajini su svrstani među opasne pse, dok ih u Belorusiji moraju držati u ograđenim prostorima sa jasno označenim upozorenjima. Takođe, osoba koja nema sertifikat o poznavanju pravilnog ophođenja sa ovom pasminom ne može ih šetati, kao ni osobe mlađe od 18 godina.
