Humus je jedno od najpoznatijih jela Bliskog istoka koje je postalo popularno u zapadnoj ishrani. Naziv „humus“ dolazi od arapske reči ḥummuṣ, što znači „leblebije“, dok puno ime jela glasi ḥummuṣ bi ṭaḥīna, što znači „leblebije sa tahinijem“. Iako postoji nekoliko teorija o njegovom poreklu, nije poznato tačno kada i gde je nastao prvi recept. Humus je veoma rasprostranjen u zemljama poput Izraela, Palestine, Jordana i Egipta.
Osnovni sastojci humusa – leblebije, susam, limun i beli luk – vekovima su korišćeni u Egiptu i na Levantu, a prvi zapisi o sličnim jelima potiču još iz 13. veka u Egiptu.
Humus se obično koristi kao namaz, ali je i sjajan umak za meso, povrće, pa čak i pomfrit. Može se koristiti za punjenje kuvanih jaja, pečenog krompira, tikvica i paprika, a odlično se kombinuje sa svim vrstama mesa i ribe.
Sastojci:
- 250 g kuvanih leblebija
- 1 čen belog luka
- 2-3 kašike vode (ako ste kuvali leblebije i ne koristite one iz konzerve, idealno je da to bude voda koju ste koristili za kuvanje)
- ¼ šolje limunovog soka
- ¼ šolje tahinija (kupovnog ili, još bolje, domaće tahini paste)
- ½ kašičice mlevenog kumina
- 2 kašike ekstradevičanskog maslinovog ulja
- so, mlevena paprika i biber po ukusu
Priprema: