„Neko ima pravo da bude žrtva a neko to pravo nema, jer je njemu dodeljena uloga da bude dželat. To vidimo nažalost i danas u slučaju filma Lordana Zafranovića „Zlatni rez 42 – Djeca Kozare“ koji govori o stradanju dece u Jasenovcu. Taj film je napadnut iz Hrvatske, jer uloge ne odgovaraju zapadnom mejnstrimu – Srbi su žrtve a ne ubice. Napadnut je jer su Srbija i Republika Srpska izdvojile sredstva za njegovo finansiranje. A ko bi to finansirao kad ne bismo mi? Ko bi govorio o tim nedužnim žrtvama kad bismo mi iz Srbije i Srpske ćutali o njima? Najviše me pogodilo to što su i pojedinci iz Beograda, novinari, glumci, političari, takođe napali film i reditelja Lordana Zafranovića. Napali su remek delo koji će ostati upisano u istoriji. To su uradili zbog dnevne politike. Jer smatraju da je sve politika i da sve mora da se politizuje. Ne mora. Jer sećanje pripada svima. Deca Kozare su postojala. Njihovo stradanje se dogodilo. I nijedan bojkot u Beogradu ili politička cenzura u Hrvatskoj to ne može izbrisati,“ naveo je.
