Jedna od čestih zabluda jeste da pravi med mora da ostane tečan ili da je svaki med koji se brzo kristališe sumnjiv
Lažni ili razređeni med može da sadrži dodatne šećerne sirupe, uključujući kukuruzni, pirinčani ili običan šećerni sirup, zbog čega kupac može da plati proizvod koji ne odgovara onome što očekuje. Zato je važno znati kako da procenite kvalitet meda i na koje detalje da obratite pažnju pre kupovine.
Ipak, ne postoji jednostavan kućni test koji sa sigurnošću može da potvrdi da je med autentičan. Iskusni pčelari zato savetuju da se pre svega raspitate o poreklu proizvoda, a da se za pouzdanu potvrdu sastava, kada postoji sumnja, obratite laboratoriji.
Prema savetima pčelara Mijića, prvi korak nije testiranje meda kod kuće, već upoznavanje sa njegovim poreklom i načinom proizvodnje.
„Kao profesionalni pčelar, učim vas da gledate ne samo teglu i etiketu, nego priču, poreklo i postupak“, poručuje Mijić.
Kupovina direktno od pčelara čije su vam proizvodnja i način rada poznati može da olakša proveru porekla. Korisno je da znate gde se nalaze košnice, na kojoj paši su pčele sakupljale nektar i kada je med vrcan.
Jedna od čestih zabluda jeste da pravi med mora da ostane tečan ili da je svaki med koji se brzo kristališe sumnjiv.
U stvarnosti, kristalizacija je prirodan proces koji zavisi od vrste meda i odnosa šećera u njegovom sastavu. Bagremov med, na primer, obično ostaje tečan duže od livadskog ili suncokretovog meda.
Zato činjenica da je med mesecima tečan sama po sebi ne znači da je razređen ili falsifikovan. Na brzinu kristalizacije utiču i temperatura, uslovi čuvanja i način obrade.
Sadržaj vode jedan je od pokazatelja kvaliteta meda. Ako je vlaga previsoka, povećava se rizik od fermentacije, odnosno kvarenja proizvoda.
Za većinu uobičajenih vrsta meda standardna granica sadržaja vode je do 20 odsto, uz određene izuzetke. Međutim, količina vlage ne može pouzdano da se proceni samo pogledom na med ili na osnovu njegove gustine.
Deklaracija može da pruži važne informacije o proizvodu. Obratite pažnju na zemlju porekla, podatke o proizvođaču, vrstu meda i ostale informacije navedene na pakovanju.
Ako kupujete direktno od pčelara, možete da pitate i kada je med vrcan, sa koje paše potiče i da li postoje rezultati laboratorijskih analiza.
Nedostatak pojedinih podataka nije automatski dokaz da je med lažan, ali nejasno poreklo jeste razlog da budete oprezniji.
Na internetu se mogu pronaći brojni trikovi za proveru autentičnosti meda. Ipak, mnogi od njih nisu naučno pouzdani i mogu da dovedu do pogrešnih zaključaka.
Test sa čašom vode
Prema popularnom savetu, prava kap meda trebalo bi da potone na dno čaše, dok se navodno lažni med odmah rastvara. Međutim, ponašanje meda u vodi zavisi od više faktora, uključujući njegovu gustinu i temperaturu vode. Ovaj test ne može da potvrdi autentičnost proizvoda.
Test palcem
Postoji i tvrdnja da kap pravog meda zadržava oblik na palcu, dok se razređeni med brzo razliva. Iako se konzistencija može razlikovati, ona nije dovoljan pokazatelj sastava. Gustina zavisi i od temperature, sadržaja vode i vrste meda.
Test sa upaljačem
Paljenje meda ili kašičice natopljene medom nije pouzdan način provere. Osim što postoji rizik od opekotina i požara, rezultat zavisi od vlažnosti i drugih faktora, pa ne može da potvrdi da je proizvod čist.
Kristalizacija
Kristalisanje je prirodna osobina mnogih vrsta meda, ali ni ovaj proces nije konačan dokaz autentičnosti. Med koji je kristalisao ne mora nužno biti pravi, kao što ni tečan med ne mora biti falsifikovan.
Ako sumnjate da med sadrži dodatne šećere ili želite da proverite njegov sastav pre kupovine veće količine, laboratorijska analiza je znatno pouzdaniji izbor od kućnih testova.
U zavisnosti od sumnje i vrste uzorka, stručnjaci mogu da koriste različite metode:
Izotopna analiza ugljenika (C-4/C-3) – može da pomogne u otkrivanju pojedinih dodatih šećera, naročito onih poreklom od biljaka koje koriste C4 fotosintetski put.
NMR analiza – omogućava ispitivanje hemijskog profila uzorka i poređenje sa odgovarajućim referentnim podacima.
HMF i aktivnost diastaze – koriste se kao pokazatelji koji mogu da pomognu u proceni zagrevanja, svežine i očuvanosti meda.
Analiza polena – može da pruži informacije o botaničkom i, u određenim okolnostima, geografskom poreklu.
Nijedna pojedinačna metoda ne otkriva nužno sve oblike falsifikovanja. Za pouzdaniju procenu ponekad je potrebno kombinovati više analiza.
Prilikom kupovine, umesto oslanjanja na jedan kućni trik, obratite pažnju na nekoliko stvari:
Kupujte od poznatog pčelara ili pouzdanog proizvođača.
Proverite deklaraciju i dostupne podatke o poreklu.
Raspitajte se o vrsti meda, sezoni vrcanja i načinu čuvanja.
Nemojte procenjivati kvalitet samo prema boji, gustini ili brzini kristalizacije.
Ako su vam potrebne pouzdane informacije o sastavu, tražite rezultate odgovarajućih laboratorijskih analiza.
Miris i ukus mogu da pomognu u prepoznavanju karakteristika određene vrste meda. Cvetne, biljne ili šumske note mogu da budu sasvim prirodne, ali ni prijatan miris ni odsustvo neobičnog ukusa nisu dokaz da med nije falsifikovan.
Najvažnije pravilo je da kvalitet meda ne procenjujete samo na osnovu izgleda i kućnih testova. Poznato poreklo, jasna deklaracija i, kada je potrebno, laboratorijska analiza predstavljaju mnogo pouzdaniju osnovu za izbor.







