Danas gotovo da nema proizvoda kojem se ne dodaju proteini
Mislite da je za zdravlje najbolje unositi što više proteina? Novo istraživanje, objavljeno u naučnom časopisu Cell Press Blue, dovodi u pitanje takvo razmišljanje. Analiza više od 350 studija pokazuje da mnogi ljudi, posebno oni koji veći deo dana provode sedeći, unose znatno više proteina nego što im je zaista potrebno. To bi moglo da ima posledice po njihovo zdravlje i dugovečnost.
Danas gotovo da nema proizvoda kojem se ne dodaju proteini. Od proteinskih čokoladica i pudinga do napitaka, pa čak i vode obogaćene proteinima, proizvođači se utrkuju ko će ponuditi više ovog hranljivog sastojka.
Pod uticajem popularnih trendova, mnogi veruju da više proteina automatski znači bolje zdravlje, više snage i bolju fizičku kondiciju.
Međutim, istraživači sa Univerziteta Viskonsin–Medison upozoravaju da kod pojedinih odraslih osoba preteran unos proteina može da podstakne procese povezane sa biološkim starenjem.
Prema analizi koju su sproveli Dadli Laming i njegove kolege, prevelik unos proteina kod fizički neaktivnih osoba mogao bi nepovoljno da utiče na metaboličko zdravlje i procese starenja.
S druge strane, smanjenje količine proteina, čak i bez smanjenja ukupnog broja kalorija, u pojedinim istraživanjima povezano je sa boljom regulacijom šećera u krvi i smanjenjem masnog tkiva.
Eksperimenti na životinjama pokazali su i da ishrana sa ograničenim unosom proteina može da doprinese produženju životnog veka.
Ipak, to ne znači da je dokazano da će ljudi živeti duže ukoliko jednostavno počnu da jedu manje proteina.
Posebnu pažnju istraživača privukao je hormon FGF21, odnosno faktor rasta fibroblasta 21.
Pokazalo se da se njegov nivo može povećati kada se smanji unos proteina, čak i ako ukupan kalorijski unos ostane isti.
Ovaj hormon učestvuje u regulaciji potrošnje energije, nivoa šećera u krvi i metaboličkih procesa povezanih sa upalom, gojaznošću i dijabetesom.
Zanimljivo je i da su eksperimenti na miševima pokazali da povećan nivo FGF21 može da produži životni vek mužjaka.
Međutim, potrebno je još istraživanja kako bi se utvrdilo da li se slični efekti mogu očekivati i kod ljudi.
Autori analize smatraju da ne postoji jedna količina proteina koja odgovara svima.
Trudnicama, starijim osobama i ljudima koji redovno treniraju često je potrebno više proteina nego osobama koje su fizički neaktivne.
Sa druge strane, neko ko veći deo dana provodi za računarom možda nema potrebu za dodatnim proteinskim napicima i suplementima ukoliko već unosi dovoljno proteina kroz svakodnevnu ishranu.
Istraživači upozoravaju da nepotrebno visok unos ovog hranljivog sastojka kod pojedinih osoba može nepovoljno da utiče na metabolizam.
Istraživači su obratili pažnju i na aminokiseline od kojih se proteini sastoje.
Posebno su izdvojili metionin, izoleucin i valin, koje u određenim okolnostima mogu da aktiviraju metaboličke puteve povezane sa rastom i starenjem organizma.
Istraživanja ukazuju na mogućnost da ograničavanje pojedinih aminokiselina doprinese povoljnim metaboličkim promenama.
Ipak, ove aminokiseline imaju važne funkcije u organizmu, pa njihovo izbacivanje iz ishrane nije preporučljivo.
Zaključak istraživača jeste da unos proteina treba prilagoditi godinama, zdravstvenom stanju i fizičkoj aktivnosti.
Ono što odgovara osobi koja svakodnevno intenzivno trenira ne mora biti najbolji izbor za nekoga ko osam ili deset sati provodi sedeći.
Zato nije potrebno automatski posezati za proteinskim suplementima samo zato što su popularni.
Proteini su neophodni za zdravlje, ali veća količina ne znači uvek i veću korist. Najvažnije je unositi ih u skladu sa stvarnim potrebama organizma.







