Bengaluru, nekada poznatiji kao Bangalore, danas je sinonim za indijsku IT industriju, startape i tehnološke kompanije. Zbog toga je dobio nadimak koji mnogo govori o njegovoj ekonomskoj snazi – „Silicijumska dolina Indije“.
Bengaluru je glavni grad savezne države Karnataka i jedan od najvažnijih poslovnih centara Indije. U gradu su sedišta velikih domaćih tehnoloških kompanija poput Infosysa i Wiproa, ali i brojnih međunarodnih kompanija, istraživačkih centara i razvojnih timova. Grad je istovremeno postao jedno od ključnih mesta za razvoj softvera, veštačke inteligencije, fintech sektora, biotehnologije i drugih naprednih tehnologija.
Kako je počela priča o indijskoj Silicijumskoj dolini?
Za razliku od američke Silicijumske doline, Bengaluru nije preko noći postao tehnološki centar. Njegov uspon rezultat je kombinacije obrazovanja, državne politike, infrastrukture, velikog broja stručnjaka i dolaska stranih kompanija.
Jedan od ključnih trenutaka dogodio se krajem sedamdesetih godina, kada je osnovana Electronic City, danas jedno od najpoznatijih tehnoloških područja u gradu. Ideja je bila da se na velikoj površini okupe kompanije iz oblasti elektronike i tehnologije. Sam koncept bio je ambiciozan za tadašnju Indiju, a vizija njegovog pokretača bila je upravo da Bengaluru postane indijska verzija Silicijumske doline.
Pravi ubrzani razvoj, međutim, počinje tokom osamdesetih i devedesetih godina.
Indijska država tada sve više podstiče razvoj softvera i izvoz tehnoloških usluga, dok Karnataka počinje da gradi politiku posebno usmerenu na IT industriju. Godine 1989. u Bengaluru je osnovan jedan od prvih indijskih Software Technology Parkova, a 1991. on postaje deo sistema Software Technology Parks of India – STPI.
To je bio jedan od temelja budućeg tehnološkog buma.
Internet i softver promenili su grad
Jedan od najvećih problema indijskih IT kompanija početkom tog perioda bila je komunikacija sa inostranstvom. Bengaluru je upravo tu dobio veliku prednost.
STPI je tokom devedesetih počeo da razvija međunarodne komunikacione veze namenjene softverskoj industriji. Već 1992. pokrenute su satelitske usluge za prenos podataka, a nekoliko godina kasnije Bengaluru je dobio direktnije komunikacione veze sa Sjedinjenim Američkim Državama. Godine 1993/94. uspostavljena je i video-konferencijska veza između Vašingtona i Bengalurua.
To je omogućilo nešto što je za Indiju bilo izuzetno važno: kompanija je mogla da bude fizički udaljena hiljadama kilometara od svog klijenta, a da istovremeno radi za njega praktično u realnom vremenu.
Tako je nastao model koji će kasnije postati jedna od najvećih prednosti indijske privrede – izvoz znanja i softverskih usluga.
Zašto baš Bengaluru?
Novac sam po sebi nije dovoljan da stvori tehnološki centar. Potrebni su ljudi. A Bengaluru ih je imao.
Grad je dugo bio važan obrazovni i istraživački centar Indije. U njemu se nalaze prestižne institucije poput Indian Institute of Science i Indian Institute of Management Bangalore, dok su u širem gradskom području razvijani brojni istraživački i inženjerski kapaciteti. Pored IT kompanija, Bengaluru je postao važan i za vazduhoplovnu, odbrambenu i elektronsku industriju.
To je stvorilo svojevrsni začarani krug.
Kompanije dolaze zato što postoji veliki broj stručnjaka. Mladi stručnjaci dolaze zato što postoje kompanije, dobro plaćeni poslovi i mogućnosti za napredovanje. A nove kompanije nastaju zato što već postoji razvijena mreža investitora, inženjera, univerziteta i velikih tehnoloških sistema.
Grad startapa
Drugi deo priče je eksplozija startap kompanija. Bengaluru je tokom poslednjih decenija izrastao u jedno od najvažnijih mesta za indijsko preduzetništvo. Tehnološke kompanije iz oblasti finansija, elektronske trgovine, mobilnih aplikacija, obrazovanja i veštačke inteligencije pokušavaju upravo iz ovog grada da osvoje ogromno indijsko tržište, ali i svetske korisnike.
Zato „indijska Silicijumska dolina“ nije samo marketinški nadimak.
I sama indijska državna institucija STPI navodi da je Bengaluru postao jedan od najvećih IT klastera na svetu i direktno ga opisuje kao „Silicon Valley of India“. U Electronic Cityju danas je prisutno više od 200 kompanija iz IT, ITES i elektronskog sektora.
Još impresivniji je rast izvoza. Izvoz kompanija obuhvaćenih STPI sistemom u Bengaluruu porastao je sa svega 39 miliona rupija 1993. godine na oko 3,55 biliona rupija u fiskalnoj 2022/23. godini.
Cena uspeha
Ipak, uspeh Bengalurua ima i drugu stranu. Brz priliv stanovništva i kompanija doveo je do ogromnog širenja grada, saobraćajnih gužvi, pritiska na infrastrukturu i rasta cena nekretnina. Grad koji je nekada bio poznat po prijatnijoj klimi i zelenilu danas se suočava sa problemima karakterističnim za velike svetske metropole.
Zato Bengaluru danas nije samo indijska verzija Silicijumske doline. On je jedan od glavnih dokaza kako se ekonomija jedne zemlje može promeniti kada se spoje obrazovani ljudi, tehnološka infrastruktura, državna politika i globalno tržište.
Za najnovije biznis vesti iz Srbije i sveta, pratite nas na Tiktoku, Fejsbuku i na našoj Instagram stranici.







