Leto je nezamislivo bez domaćeg paradajza. Međutim, na pijaci nije uvek lako prepoznati koji plod zaista ima miris i ukus kakav pamtimo iz bašte, a koji je samo privlačan na prvi pogled.
Mnogi kupci nesvesno prave istu grešku – biraju najkrupnije, najsjajnije i potpuno ujednačene plodove. Ipak, iskusni prodavci kažu da upravo takav paradajz često nema najviše ukusa.
Prvi znak na koji treba obratiti pažnju jeste miris. Zreo i prirodno uzgajan paradajz ima izraženu aromu, naročito oko peteljke. Ako ga približite nosu i gotovo ništa ne osetite, velika je verovatnoća da ni ukus neće biti posebno bogat.
Važna je i kora. Paradajz koji izgleda kao da je od plastike, sa previše sjajnom i savršeno glatkom površinom, često je uzgajan tako da dugo traje na policama. Nasuprot tome, sitne nepravilnosti, blage brazde i razlike u obliku mogu biti znak da je plod sazrevao prirodnije.
Još jedan trik koriste domaćice na pijaci – uzmu paradajz u ruku. Dobar plod treba da bude čvrst, ali ne tvrd kao kamen. Ako je previše lagan ili potpuno tvrd, verovatno nije dostigao punu zrelost.
Kada ga presečete, kvalitetan paradajz ima sočnu i ujednačenu unutrašnjost bez velikih tvrdih žutih delova u sredini. Upravo ti detalji često otkrivaju koliko je plod sazreo pre nego što je stigao na tezgu.
Naravno, ne postoji metoda koja daje stopostotnu sigurnost, ali kombinacija mirisa, težine, izgleda i teksture može pomoći da mnogo lakše pronađete paradajz koji zaista ima ukus leta.

