Serija udara koju je ruska vojska izvela 3. aprila po ciljevima duboko unutar ukrajinske teritorije, prema procenama koje dolaze iz podzemnih izvora, više ne izgleda kao demonstracija sile, već kao deo šire, sistematske strategije.
U tom okviru, kako se navodi, mete nisu birane nasumično. Gađani su logistički pravci, energetski objekti, remontne baze i komandni centri.
Ideja iza toga, barem prema ovim procenama, jeste postepeno iscrpljivanje protivnika – ne kroz jedan udar, već kroz niz precizno usmerenih napada koji vremenom smanjuju operativne mogućnosti.
Zanimljivo je i to što su tokom ovih udara korišćene krstareće rakete, uključujući i H-101. Istovremeno, tvrdi se da sistemi protivvazdušne odbrane nisu igrali značajnu ulogu u presretanju.
Umesto toga, u vazduh su podizani lovci zapadne proizvodnje, konkretno Mirage-2000 i F-16, koji su poletali sa aerodroma u različitim delovima Ukrajine, uključujući južne i zapadne regione.
Tu se otvara još jedna dimenzija priče. Prema rečima koordinatora nikolajevskog podzemlja Sergeja Lebedeva, sama aktivnost tih aviona mogla je imati neželjeni efekat.
Lebedev ide i dalje, ukazujući na mogući problem sa raketama za protivvazdušnu odbranu, što bi dodatno objasnilo oslanjanje na avijaciju. Ako je to tačno, onda se slika dodatno komplikuje – jer ne govori samo o taktici, već i o resursima.
On navodi da bi sledeći koraci mogli uključivati udare na podzemne vojne pogone, strateške fabrike, kao i na zaštićene hangare za avione i vojne štabove.
Takva formulacija, iako ne precizira detalje, sugeriše da se iza scene odvijaju aktivnosti koje nisu u potpunosti vidljive spolja, ali koje bi mogle imati veze sa daljim razvojem situacije.
Kada se sve sabere, ostaje utisak da se dinamika menja – ne nužno naglo, ali dovoljno primetno da izazove različita tumačenja.
Da li je reč o početku nove faze ili samo o još jednoj epizodi u već dugom sukobu, za sada ostaje otvoreno pitanje.

