Lažni ili razređeni med često sadrži dodatke u vidu jeftinih kukuruznih, pirinčanih ili šećernih sirupa, koji umanjuju njegov nutritivni kvalitet i dovode potrošače u zabludu. Pravi med nije samo ukusna namirnica, već prirodni proizvod koji nosi obeležje svog porekla, kvaliteta i autentičnosti.
Vizuelne provere i kućni testovi često nisu dovoljni da bi se utvrdila njegova ispravnost. Zato iskusni pčelari znaju da postoji jedan važan korak koji treba preduzeti pre svih ostalih.
Kristalizacija je jedan od poznatijih pokazatelja prirodnosti meda. Pravi med vremenom kristališe, ali brzina tog procesa zavisi od vrste meda. Bagremov med kristališe sporije, dok livadski i suncokretov to čine znatno brže. Ipak, kristalizacija nije siguran dokaz autentičnosti, jer određeni dodaci mogu uticati na izgled i teksturu meda.
Test sa kašičicom meda u čaši vode često se predstavlja kao način provere kvaliteta, ali zapravo nije pouzdan. Pravi med se u vodi postepeno rastvara, zbog čega ovakav test može dovesti do pogrešnih zaključaka.
Slična situacija je i sa testom na palcu. Prema ovom metodu, kvalitetan med zadržava oblik i ostaje na mestu, dok se razređeni brže razliva. Iako može pružiti određenu naznaku, ovaj test nije dovoljno precizan da bi potvrdio autentičnost meda.
Testiranje pomoću upaljača takođe nije preporučljivo. Pokušaj paljenja meda na kašičici može biti opasan, a dobijeni rezultat nije pouzdan zbog različitog sadržaja vlage i mogućih dodataka.
Pre kupovine je preporučljivo probati malu količinu meda. Prirodan med odlikuje se bogatom i prepoznatljivom aromom koja može imati cvetne, travnate ili šumske note, dok se njegov ukus postepeno razvija u ustima. Sadržaj vlage je takođe važan pokazatelj kvaliteta, a kod većine vrsta meda ne bi trebalo da prelazi 20 odsto.






