Stojan Radenović za Alo! otkrio tajnu svoje popularnosti, pa podelio najlepše vesti
Predsedavajući konstitutivnom sednicom novog, 15. saziva, Stojan Radenović govorio je za Alo! tokom pauze u zasedanju Skupštine Srbije
Postali ste omiljeni u javnosti zahvaljujući replikama i pričama u Skupštini. Kako to doživljavate? Jeste li očekivali da ćete postati toliko popularni?
Stojan Radenović: Ne doživljavam ja to tako. Pazite, otkad znam za sebe, još kada sam otišao iz svog sela, gde sam učio do osmog razreda, a nije bilo ni struje, bio sam omiljen u društvu. Tako je bilo i kasnije u gimnaziji u Leskovcu, kao i na fakultetu. Posle se rodila zavist i slično, ali ja to razumem.
Da li vam zavide i sada?
Stojan Radenović: Pa ne znam ko bi mi zavideo. Možda mi zavide zato što sam u Skupštini sa 78 godina, ali postoji još jedna stvar. Pre dva meseca i 15 dana postao sam pradeda.
O, čestitam!
Stojan Radenović: Hvala. Pored toga, ovih dana mi stižu sve povoljne vesti o naučnim radovima. Sedmu godinu uzastopno sam na Stenfordovoj listi i tako dalje. To me mnogo drži, daje mi neka krila, ali me istovremeno uvodi i u realnost.
A šta kaže realnost? Kakvi su nam sada novi poslanici?
Stojan Radenović: Mislim da vam kažem da su oni možda dobri ljudi, ali su veoma tanki sa znanjem. Ne trpe, teško im je. Oni ne znaju sa kim su se uhvatili. Jer ovaj naš Vučić, da kažem, srpski, on je nemoguć, pazite. On može da izdrži da ih ubeđuje argumentima.
A oni su hedonisti. Profesori imaju dva-tri časa nedeljno, ništa ne rade, pa ih zahvati mentalna lenjost, što je prirodno. Dosta profesora u svetu, čim postanu profesori, zapadnu u tu mentalnu lenjost. Mislim da oni neće moći još dugo da izdrže i da će polako početi da se osipaju.
Evo, danas smo jedva ispunili onaj kvorum od 126 poslanika. Mi smo svi bili tu, a njih nije bilo. Mnogo je to teško, pazite.
Možda Skupština počinje rano, šta mislite?
Stojan Radenović: Pa rano? U 10 časova? Jedino da im stavim u 11. Dobro, nema veze, šalim se.
Da li ste se pokajali što ste ušli u Skupštinu?
Stojan Radenović: Nisam. Znate zašto? Ja sam lično najstariji poslanik. Kada me je Vučić davno zvao, ja sam tada već 13 godina bio u penziji. Međutim, zbog uspeha u nauci pozvao me je taj njihov univerzitet.
Onda su ovde na Peščaniku počeli da me vređaju i tako dalje. Vučić je to verovatno čitao u novinama dok je bio u Njujorku, pa me je pozvao. Kasnije me je primio u Skupštini i ja sam mu rekao jednu stvar: „Predsedniče, gradite puteve, infrastrukturu, nemojte…“
On je tada nešto rekao o platama profesora. Međutim, oni dovoljno imaju, pazite. Potiču iz dobrih porodica, dovoljno imaju. Njima ne treba… Dobro, ne treba im smanjivati plate, ali oni stalno kukaju. Eto, to je to.