Da li je u redu deliti peškir jedna je od onih onlajn debata koje iznova i iznova dele internet. Imate jedan tabor ljudi koji u tome ne vidi apsolutno nikakav problem, dok druga strana to smatra apsolutnim higijenskim tabuom.
Ali, ostavimo mišljenja po strani — sa opšteg zdravstvenog i mikrobiološkog stanovišta, da li je to zapravo bezbedno i da li od zajedničkih peškira pravimo veću dramu nego što je potrebno?
Stručnjaci su otkrili šta se dešava kada delimo peškir, koji su potencijalni rizici i da li je to nešto oko čega zaista treba da brinemo.
Da li je deljenje peškira bezbedno?
Sa mikrobiološkog stanovišta, deljenje peškira za kupanje nije nužno velika zdravstvena briga, ali postoje određene stvari koje treba uzeti u obzir.
„Jedinstveni mikrobiom svake osobe ukazuje na to da može doći do prenosa specifičnih mikroorganizama koje vaše telo ne poznaje ili koje vaš imuni sistem ne voli“, objašnjava mikrobiolog Džejson Tetro za sajt Martha Stewart.
Što se tiče Džeka Gilberta, specijaliste za mikrobiom, on ima umirujući stav i kaže da je deljenje peškira „potpuno bezbedno“ i da su rizici veoma minimalni.
„Verovatnoća da neko ima ozbiljnu kožnu infekciju koja bi se nekako prenela na vašu kožu nakon upotrebe peškira, ili čak crevnu infekciju koja bi mogla da se prenese, toliko je beskonačno mala da nema smisla ni razmatrati je.“ Međutim, on priznaje da postojanje otvorenih rana ili ranica menja situaciju.
Šta se zapravo dešava kada delite peškir?
Tetro objašnjava da je deljenje istog peškira poznato kao „indirektni prenos“, pri čemu peškir deluje kao sredstvo za prelazak mikroba sa jedne osobe na drugu. Kada je reč o tome šta se zapravo razmnožava, to može uključivati sve, od bakterija i kvasaca do gljivica.
„Većina bakterija su bezopasne telesne bakterije, ali možete dobiti potencijalne patogene, uključujući fekalne bakterije poput ešerihije koli“, kaže Tetro, kao i vrste gljivica koje izazivaju atletsko stopalo i perut.
Gilbert napominje da prisustvo bakterija na peškiru ne znači automatski da je on prljav ili opasan.
„Trilioni bakterija se nalaze svuda, a većina njih potiče sa vaše kože“, ističe on. „Sa vaše kože i iz respiratornog trakta emitujete 30 miliona bakterija na sat, i taj ogroman broj zasićuje svako okruženje u kojem boravite, zato ne brinite o pojedinačnim izvorima.“
Ipak, vlaga je jedna stvar koja peškire čini malo drugačijima. „Stvar kod peškira je u tome što mogu biti mokri“, kaže Tetro, „a kada su stvari mokre, određene bakterije ili gljivice mogu da rastu i proizvode isparljiva jedinjenja koja mi osećamo kao neprijatan miris.“ Iako neprijatni, mirisi buđi i vlage su prilično bezopasni.
Ko bi trebalo da izbegava deljenje peškira?
Iako je rizik od infekcije usled deljenja peškira generalno nizak, neki ljudi bi trebalo da budu oprezniji.
„Ako imate otvorene ranice ili rane, razmislio bih o korišćenju drugog, čistog peškira“, kaže Gilbert.
„Vlažan ili mokar peškir ostavljen duže vreme mogu da kolonizuju gljivice ili bakterije koje bi mogle da pređu na ranicu ili ranu i izazovu infekciju“, objašnjava Gilbert, napominjući da, iako su šanse male, rizik nije vredan toga.
Tetro se slaže i dodaje da bi i osobe sa oslabljenim imunim sistemom trebalo dvaput da razmisle, jer mogu biti podložnije infekcijama.
Šta treba, a šta ne treba raditi kako bi zajednički peškiri ostali higijenski ispravni
Držanje vaših peškira odvojeno od tuđih najjednostavniji je način da izbegnete prenos neželjenih mikroba. Međutim, ako vam i dalje nije problem da ih delite, postoji nekoliko stvari koje možete da uradite kako bi peškiri ostali što je moguće čistiji.
Treba: Perite peškir u vrućoj vodi
Vruća voda i visoka temperatura pri sušenju najbolji su prijatelji peškira.
„Perite ih u vrućoj vodi na temperaturi iznad 60 stepeni Celzijusa“, kaže Tetro.
Ako ih perete kod kuće, Džena Arkin, direktorka za inovacije u kompaniji „ECOS“, predlaže da proverite podešavanja svoje mašine. „Mnoge kućne mašine za pranje veša, posebno energetski efikasni modeli, peru na nižoj temperaturi nego što brojčanik pokazuje“, kaže ona. „Proverite da li vaša mašina ima program za dezinfekciju ili pranje parom i koristite ga za peškire. Ceo ciklus sušenja u mašini na visokoj temperaturi dodaje još jedan sloj zaštite.“
Ne treba: Ne perite peškir posle svake upotrebe
Iako nema loših strana osim dodatnog pranja veša, pranje peškira nakon svake upotrebe nije neophodno. „Ne morate da perete peškir posle svake upotrebe osim ako nije jako zaprljan“, kaže Tetro. „Obično možete proći sa pranjem otprilike jednom nedeljno.“
Međutim, ako peškir koristite ili delite češće, možda bi bilo dobro da ga perete na svakih nekoliko dana.
Treba: Okačite peškir da se osuši
„Uvek okačite svoj peškir“, kaže Arkinova. „Nikada ih ne ostavljajte na podu niti zgužvane u korpi za veš.“ Ona predlaže da ih raširite na šipku za peškire ili sušilicu kako bi vazduh mogao da dopre do što veće površine. „Jedna kukica skuplja tkaninu i zadržava vlagu u naborima.“
Arkinova takođe preporučuje da pustite prljave peškire da se osuše pre nego što ih stavite u korpu za prljav veš. „Mokar peškir koji stoji u zatvorenoj korpi je način na koji dobijate taj ustajali miris“, kaže ona.
Ne treba: Ne koristite omekšivač za veš
Nema ničeg lepšeg od toplog i mekanog peškira koji tek izađe iz mašine za sušenje. Međutim, Arkinova kaže da je najbolje u potpunosti preskočiti omekšivač za veš.
„Peškirima nije potreban omekšivač“, kaže ona. „Mnogi konvencionalni omekšivači deluju tako što oblažu vlakna slojem koji ih čini svilenkastim na dodir, ali upravo taj sloj čini peškire manje upijajućim — što je suprotno od onoga što želite.“





