Mada ne vredi mnogo, smеo bih da založim ovu sedu glavu da, kad bi se sprovela anketa među današnjom omladinom, ni deset odsto njih ne bi znalo koji je sutra datum i zbog čega je uopšte važan. Dan pobede, jedan od najveličanstvenijih datuma u novijoj istoriji čovečanstva, skoro da je izbledеo sa kalendara i utonuo u sivilo zaborava. Nestao je sa spiska državnih praznika, sklonjen iz čitanki, njegove zastave više nisu ni na pola koplja. Dan pobede nad fašizmom zamaskiran je Danom Evrope, one Evrope koje ne bi ni bilo da nije pobeđen fašizam. One Evrope za koju je još maršal Žukov rekao „da nam nikad neće oprostiti što smo je oslobodili fašizma“! I nije.
ČIJI JE DAN POBEDE, ILI – ČIJA JE POBEDA
